Logopedski kabinet ReciR, Zagreb
Logopedski poremećaji
Uz naš tim stručnjaka, svaki glas može pronaći svoj put do jasne i učinkovite komunikacije.
Uz naš tim stručnjaka, svaki glas može pronaći svoj put do jasne i učinkovite komunikacije.
Artikulacijski poremećaj: Poremećaji artikulacije predstavljaju najučestaliji poremećaj i najveći broj djece dolaze logopedu upravo zbog artikulacijskih poremećaja tj. poremećaja izgovora glasova. Artikulacijski su poremećaji poremećaji izgovora pojedinog glasa ili skupine glasova, a manifestiraju se kao: izostavljanje nekog glasa, zamjena jednog glasa drugim i nepravilan izgovor glasa. Uzroci tome mogu biti organski ili funkcionalni, a prisutne pogrešne su nesustavne (nesistemske). Za potpunije razumijevanje nesistematskih pogrešaka artikulacije potrebno je analizirati poremećaj na leksičkoj razini (fonološki aspekt).
Fonološki poremećaj: djeca s fonološkim poremećajima sklonija su produkciji multiplih pogrešaka izgovora što rezultira smanjenjem razumljivosti govora. Međutim, ona mogu izgovoriti pojedini glas , ali nisu uvijek sasvim sigurni gdje koji glas treba uporabiti, odnosno imaju nesigurnu sliku riječi. Kod fonološkog poremećaja teškoće postoje i u ostalim aspektima jezika.
Literatura:
Američka psihijatrijska udruga (2014): DSM-V Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje. Jukić, V., Arbanas, G. (ur. hrv. izdanja). Jastrebarsko: Naklada Slap.
BolfanStošić, N., Rončević Kolarić, A. (2006): Osobine glasa odgajateljica, nastavnica i profesorica u odnosu na profesionalni staž, Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja, 42, 1,31-38.
Kologranić Belić, L., Matić, A., Olujić M., Srebačić I. (2015). Jezični, govorni i komunikacijski poremećaji djece predškolske i školske dobi. U: Kuvač Kraljević, J. Priručnik za prepoznavanje i obrazovanje djece s jezičnim teškoćama. Zagreb: Edukacijsko rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, str. 64-76. Lanc, S., Barun, M., Heđever, M. i Bonetti, A. (2012). Poremećajslušnog procesiranjaudjece. Logopedija, 3 (1), 2012, 31-34.
Marn, B., Babić, I., Vlahović, S., Žulj, I., Ivković, M. i Dawidowsky,K. (2017). Rana postnatalna trajna oštećenja sluha u Hrvatskoj i važnost pedijatra u ranom prepoznavanju. Paediatria Croatica, 61 (1), 142-146.
http://www.erf.unizg.hr/docs/skripte/ERF_Artikulacijsko-Fonoloski-Poremecaji_Blazi.pdf
http://dija-log.com/index.php?content=Govorni_poremecaji
http://www.logokor.hr/komunikacijski-poremecaji.html
Mucanje: poremećaj tečnosti govora kojeg karakterizira niz različitih simptoma na psihološkom, emocionalno-fiziološkom, sociološkom i govornom planu. Postoje 3 osnovne karakteristike mucanja, a to su ponavljanje slogova ili glasova, ponavljanje čitavih riječi i fraza, čujna produljivanja glasova i nečujna produljivanja glasova (blokade).
Brzopletost: brzopleti govor se često opisuje upravo kaotičnim, neujednačenim, ubrzanim, nerazumljivim. Glavna je karakteristika upravo velika brzina govora. U govoru nema pauzi ili su one neadekvatne. Brzopletost se pojavljuje i u čitanju i pisanju.
Jezični poremećaji: mogu biti razvojni i stečeni. Razvojni jezični poremećaji se javljaju u razdoblju usvajanja jezika (do 3. godine), a stečeni nastaju nakon što je usvojena baza materinskog jezika, međutim najčešće u kasnijoj životnoj dobi. Djeca s jezičnim teškoćama kasnije progovaraju, a njihove teškoće postaju veće i uočljivije s porastom dobi što negativno utječe i na kasnije usvajanje čitanjai pisanja pa se teškoće očituju i u govornom i u pisanom jeziku. Prve simptome jezičnog kašnjenja ili odstupanja u jezičnom razvoju zapravo je teško uočiti pa često ostanu skriveni sve dok ne prerastu u kompleksnije jezične teškoće.
U hrvatskom istraživačkom prostoru u specifične teškoće učenja ubrajaju se disleksija, disgrafija, diskalkulija. Diagnostic and Statistical Manual (DSM V, Američka psihijatrijska udruga, 2014) navodi učestalost specifičnog poremećaja učenja od 5 do 15% među djecom u školskoj dobi. Disleksija se prvenstveno očituje kod pisanoga jezika, odnosno čitanja i sricanja. Disgrafija je nesposobnost djeteta da svlada vještinu pisanja (prema pravopisnim načelima određenoga jezika), koja se očituje u mnogobrojnim, trajnim i tipičnim pogreškama. Diskalkulija je teškoća u učenju matematike/aritmetike i u obavljanju matematičkih/aritmetičkih zadataka.
Poremećaj iz autističnog spektra: Poremećaje iz autističnog spektra karakteriziraju perzistentni nedostatci u socijalnoj komunikaciji i socijalnim interakcijama, prisutnost ograničenih, repetitivnih oblika ponašanja, interesa ili aktivnosti. Klinička slika je varijabilna te obuhvaća vrlo heterogenu populaciju. Definira se kao spektar poremećaja jer se smatra kako se radi o jednom stanju s različitim stupnjevima težine.
PSK: PSK je sličan poremećaju iz autističnog spektra. Ali, glavna je razlika između tih dvaju stanja to što poremećaj autističnoga spektra ima repetitivna ponašanja, a komunikacijski poremećaj ih nema. Potrebno je da u promatranju djetetova ponašanja protekne dovoljno vremena da bi se značenje ove kategorije točno utvrdilo.
Poremećaji glasa: prepoznajemo ih po abnormalnoj proizvodnji i/ili odsustvu kvalitete glasa, glasnoće, visine rezonancije i/ili trajanja koje je neprikladno za dob ili spol pojedinca. Poremećaji glasa mogu se javiti i u dječjoj i u odrasloj dobi. Glas je disfoničan ili promukao kada odstupa od zdravoga glasa te ometa komunikaciju. Poremećaji glasa česta su pojava, a nerijetko su prihvaćeni jednostavno kao način kako pojedinac govori. Vokalni profesionalni pod velikim su rizikom za razvoj poremećaja glasa, upravo zbog česte profesionalne uporabe glasa.
Oštećenje sluha: ubraja se u jedno od najčešćih prirođenih oštećenja, čija je učestalost 1-3 na 1000 novorođenčadi. Može biti prirođeno ili stečeno, tj., može se pojaviti prije rođenja, za vrijeme poroda ili poslije rođenja. Postoje tri tipa oštećenja sluha, provodno, zamjedbeno ili miješano oštećenje, a neovisno o tipu, može se progresivno pogoršavati ili biti statično. Prema težini, oštećenje sluha dijeli se na nagluhost i gluhoću, a stupnjevi oštećenja sluha kreću se od blagog (26-40 dB), preko srednjeg (40-69 dB), do umjereno teškog (70-90 dB) i teškog oštećenja ( >90 dB), te gluhoća iznad 91 dB. signala. Oštećenje sluha koje nastane prije ili tijekom ranog razdoblja razvoja govora važno je rano prepoznat ikako bismo mogli pravodobno intervenirati i spriječiti ili umanjiti utjecaj na razvoj govorno-jezičnih i komunikacijskih sposobnosti.
Poremećaj slušnog procesiranja: skup simptoma koji se javljaju kod osoba urednog sluha, ali koje imaju teškoće slušanja zbog načina na koji središnji živčani sustav obrađuje slušne informacije. Osobe s ovim poremećajem mogu imati teškoće slušne diskriminacije (razlikovanja govornih zvukova), osobito teškoće s razumijevanjem govora u buci ili u situacijama kada govori više osoba, teškoće pamćenja i manipuliranja fonemima, teškoće lokalizacije zvuka, zatim teškoće slijeđenja dužih razgovora i uputa, te primanja i procesiranja višeporuka istodobno. Također, takve osobe sporo odgovaraju na slušne informacije i brže se umaraju prilikom dužih ili kompleksnijih slušnih aktivnosti, a često traže ponavljanje informacija i uputa. Nadalje, mogu se javiti teškoće kratkoročnog i dugoročnog pamćenja u prisjećanju informacija dobivenih verbalno, pa je osobama s ovim poremećajem teško prisjetiti se, primjerice, recitiranja abecede, dana u tjednu, rime i pjesama.
Afazije, disfagije, kraniofacijalne govorne teškoće, ADD i ADHD
Diana je studentica 4. godine studija logopedije na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu. Za studij logopedije odlučila se prvenstveno zbog zanimanja za jezike, ljudski mozak i razne oblike humane komunikacije. Njezino područje interesa uključuje neurorazvojne poremećaje, dvojezičnost, teškoće u učenju i oštećenja sluha. Uz redovite vježbe na fakultetu, dosadašnje iskustvo s djecom stekla je volontiranjem u domu za djecu i vrtiću, pružanjem podrške djeci s teškoćama u razvoju i izradi didaktičkih materijala. Kroz rad s djecom, roditeljima i mentorima kontinuirano širi svoja znanja te stječe dodatna iskustva u kliničkom radu i širi svjesnost o stručnim potrebama djece s poteškoćama u razvoju.